moje prekrasne, potencijalno novogodisnje, polucizmice i dalje cemerno cuce u cosku (ovo je brzalica) jedne zle radnje. zbog snega i guzve ova, meni vrlo draga, obuca jos uvek nije u mom vlasnistvu. a bilo bi bas lepo da jeste…
je l ok ovako?
moje prekrasne, potencijalno novogodisnje, polucizmice i dalje cemerno cuce u cosku (ovo je brzalica) jedne zle radnje. zbog snega i guzve ova, meni vrlo draga, obuca jos uvek nije u mom vlasnistvu. a bilo bi bas lepo da jeste…
je l ok ovako?
kad se stave ovi tags, to valjda znaci da gorepomenute reci moram da upotrebim.
dakle: obuca, lepo, sneg, guzva.
elem, skrenuta mi je paznja (opet) da treba da cesce posvecujem vreme ovim “dnevnickim” zapisima. (ovde ni D od “dnevnickog” nema. jer sam lenja. a i nisam posebno zabavna poslednjih dana. ah, prava steta.)
evo danasnjeg zapisa.
mislim da nikad u zivotu nisam cula ovoliko kijanja koliko danas. a sve od iste osobe. to pod jedan.
treba da, zarad buducih dobrosaradjivackih odnosa, posetim jednu korporativnu proslavu nove godine + preseljenje u nove prostorije. i da se pravim da imam vreme svog zivota (a? a?). to pod dva.
pod tri: ceo dan sam u ubedjenju da je nedelja. lepo ubedjenje…
pod cetiri: ni iz cega ispade zapis.
jos samo naslov…
p. s. srdacno pozdravljam i energicno tapsem po ramenu dva sigurna citaoca ovoga zapisa. ostale postujem (s kao skola) do kraja nedelje.